CHANT

nedjelja, 10.06.2007.

Preokret!

Preokret... Neznam kako na vas djeluje, ali ja kad ju čujem... Kao da me nešto lagano uzdrma iznutra.. Nešto neodređeno i nedefinirano.. Možda zato što se već previše puta pojavila u mom životu kao definicija nekog događaja ili-osjećaja.
Kao i sada. Tu je. Kao ukazatelj na možda jednu novu eru u mom kratkom životu. Možda kao pokazatelj da napokon trebam počet uživat u životu dokle god traje bez zabrinjavanja o nebitnim stvarima, ljudima i pojavama! Eh, al opet, da je zaista tako-da preokreti i nagle promjene tako lako uče ljude svi bi mi bili genijalci, a nismo. Znači, ipak je caka u nečem drugom..
Pomalo plaši, a opet donosi to neko uzbuđenje i pokret u život. Kao neka ovisnost-tolko ju voliš i nemožeš bez nje, a isto toliko ju i želiš.
Da... Dobra strana je dinamičnost, pokret, išćekivanje. A loša-nikad ne zneš šta će uslijediti, koje će biti posljedice, i na kraju hoće li donijeti dobro ili loše. Možda je baš tu i ta čar.

Ljudi u sebi skrivaju pomalo bolesne osjećaje. Shvatila sam to već davno prije. A tek sada sam to zaista i izrekla.
Npr.. Onako iskreno u sebi se zapitajte jeste li ikada osjetili bol i poželjeli da ju osjećate još. I još. I još. Sad navodim jedan banalan primjer, ali vrlo realan. Jeste li? E pa znate kaj? Ja jesam. Ne sada. Ne u ovom trenutku. Sada je bol ono šta NAJMANJE želim u svom životu!!
Ali davno prije... Da... I to me navelo kako svi mi nekad imamo zaista čudne osjećaje. Koji znaju biti bolesni i konfuzni. Nevjerojatni i nedefinirani.
Na neki način ja to i sada osjećam. Taj neki zbunjujuć osjećaj-pritom ne mislim nikako na onaj primjer sa boli. Sada govorim općenito o tome kako su moji osjećaji trenutno konfuzni, neodređeni, nepotpuni..
Jedno radim, drugo mislim, a treće osjećam.
????
Čemu? Neki primitivci će odgovoriti na ovo: "Ah, žene!".. E nije tako!! NE! Svi ponekad imamo pravo biti zbunjeni. Nekad i rastreseni. Jer osjećaji su vrlo delikatan splet okolnosti, našeg srca i glave. Kad se previše tog izmiješa desi se ovo kaj se upravo sad dešava meni.
A ne samo meni, već i milijunima ljudi oko mene. Što je samo još jedan dokaz da je sve ovo samo jedno prirodno stanje nekog čovjeka.. Dođe i prođe. Kao i velika većina drugih stvari u životu. Zar ne?

Svaki novi dan nosi nove preokrete i situacije. Pa kakvi bi svi mi slabići bili kada se nebi znali nosit sa tim?? Pa ustvari zbunjenost i nije nešto tako negativno samo po sebi. Dosta toga ovisi kako si prezentiraš. A mnogi su skloni nepotrebnom dramatiziranju i pretjerivanju.
E to je tipično ljudski. Al ja opet pitam čemu? Makar i sama to nekad znam radit, pa ispada dvolično kada pitam čemu. Ali opet. To je tako glupo. Zakaj samo sebi želimo podsvjesno zagorčat pojedine situacije, a na kraju što je najtragičnije- i cijeli život?

I sad se opet vraćam na početak cijele priče. Taj tajanstveni bolesni osjećaj koji svi potajno nose u sebi. Ali svačiji je drugačiji. Ja svoj još nisam definirala. U ovom ga trenutku, ja mislim, ni nemam. Ali... Na kraju cijelog posta ni nemam neki pametan zaključak osim da su ljudi i osjećaji vrlo čudne pojave. Ali umjesto da pričam, ja ću samo sada zašutiti prije nego počnem gluposti pričat, jer već znamo-kada nemaš što pametno za reći radije šuti. Ja ću se sad kao prava štreberica pridržat tog pravila.
Da kao ne ispadnem blesava, haha!

Pa će tako moj post završiti ovdje.

Ljudi, pozdrav svima. Mojim bliskim prijateljima pusa, a NAJVAŽNIJE SVOJOJ SEKI PORUČUJEM DA JU VOLIM VIŠE OD IČEGA!!!! PUNO, PUNO, PUNO ,NAJVIŠE MI NEDOSTAJEŠ I VEĆ SADA JEDVA ČEKAM DA MI SE VRATIŠ I PONOVO ME DAVIŠ DA TI IDEM ŠETAT BABOOA! Hehe, VOLIM TE!!

| komentari (10) | print | # |

utorak, 05.06.2007.

1000 misli

Heh, nakon gotovo mjesec dana moga izbivanja sjetih se da bi bilo dobro da napišem novi post, s obzirom na to kolko vas čita moj blog i kolko vas iščekuje taj famozni novi post.
Eh, ja ni neznam zakaj vas tolko impresioniraju ti postevi... Jer ako vas impresioniraju oni-impresionira vas moje razmišljanje.

A znate li zakaj sam uopće počela pisat blog?? Zato kaj sam čula da je dobar za olakšavanje duše, neš kao psihoterapeut. Ali, ljudi moji dragi, to vam nije istina! Barem ne ovako, u ovom trenutku, u ovakvoj situaciji. Ja volim pisat. Volim se tako izražavat. Ali, s vremenom mi pisanje na blogu postaje teret koji svakog dana postaje sve teži i teži. Jer svakog dana sve više i više ljudi čita svako moje razmišljanje, svaku moju riječ. Svatko zna za svaku moju sreću i za svaku moju bol.
Zar je zaista dobro da cijela moja škola, kvart, ljudi koje znam i neznam znaju toliko o meni?? Naravno da nije. Ali to je jače od mene. Volim pisati. Samo sada eto je bila kratka stanka. Jer stvarno me nervira kaj moram pazit na svaku riječ u strahu da će biti krivo protumačena i izvučena iz konteksta.
Jao, kako ljudi vole izvlačit tuđe izjave iz konteksta i onda oblikuju tuđe rečenice u ono kaj njima paše! Kolko puta sam se susrela s tim... Uf... I sada, na meni ostaje da odaberem-ili ću prestat pisat blog jer neželim da svi sve znaju i još gore-izvlače iz konteksta ILI ću nastaviti po svom!
Odlučih nastaviti.
Pa kaj?
Makar eto, nemogu reč da niti malo ovo ne djeluje kao psihoterapeut. Zna se zaista desit da se, nakon što napišem neki post, osjećam bolje. Nekako malo opuštenije. Baš kao sada. Volim taj osjećaj. Zato i nastavljam. Volim pisat.
I na kraju dana, ako će me baš zasmetat količina ljudi koja ovo čita (a zasad ne smeta), uvijek mogu promijenit adresu bloga.
Ali nadam se da neće bit potrebe za tim. Možda ćete reč da nisam pri sebi, ali baš nekako mi je je ovo ime bloga priraslo srcu.. yes Ima posebno značenje. Za mene.
A i ako ste primijetili, ja vrlo rijetko pišem di sam bila, kaj sam radila. To nikad nije bila poanta mojih posteva. Ja pišem onda kada osjetim preveliko opterećenje na svom srcu ili jednostavno kada poželim svoje osjećaje prenijet u riječi.
A toliko je osjećaja u meni, da ni sama neznam šta generalno osjećam. O čemu mislim. Jer mislim o 10 stvari odjednom. Doslovno. Bez pretjerivanja. Nisam sigurna kolko je to dobro za mene. Ali eto, baš zato i imam svoj blog na kojem ću si barem pokušat razjasnit neke stvari i situacije. Osjećaje. Kojih ima i previše. Isto kao i situacija. Svih vrsta.
Ali ja prolazim kroz svaku tu situaciju. I borim se protiv svega što mi predstavlja nezadovoljstvo u životu. I ne smeta mi to. Možda ponekad. U samom tom trenutku. A nakon toga shvatim da se iz svake borbe izlazi jači. I pametniji!! Samo glupi ljudi čine više istih grešaka! Ja neželim bit među njima. I možda zato ponekad potpuno nesvjesno i slučajno ulazim u nove borbe i gadne okršaje sa životom. Sviđa mi se osjećaj kada izađem iz toga jača. Sve jača. I jača. I jača.
Ko zna. Možda se samo pripremam za ono što tek slijedi. Jer nikad neznaš šta život nosi.
Život je kao nemirna rijeka. Ima svoj tok, nikad ga ne mijenja, ide samo naprijed. Nailazi na prepreke-razbija ih! Na pojedinim dijelovima je vrlo nemirna, a ponegdje savršeno mirna. Život.
To je sve život.
Ponekad se poželim vratiti u neko prošlo vrijeme. Ispraviti sve loše. Jer tek sada sam naučila neke stvari. A prije ih nisam znala. To je upravo ono o čem ja cijelo vrijeme pričam. Učenje na greškama!
Al onda se opet, iznova lupim po glavi. Vrijeme se ne vraća! Život ide!!
A i nemam, kada bolje promislim, razloga vraćati vrijeme. Ovako je čisto ok. I bolje nego prije.
Prošlo vrijeme neka ostane prošlo! Neželim da mi prošlost postane budućnost! A ni neće!
I neznam zašto sam sada počela pričat o prošlom vremenu. Ponijelo me nešto. Ali ja se opet vraćam u ono bitnije-budućnost! Eh, budućnost! Toliko želja, planova, ambicije, žudnje, išćekivanja, očekivanja.. Toliko svega da me već pomalo strah. Strah od razočaranja. Jer, iskreno, razočaranje me jako plaši. Kad ga jednom osjetiš, ali onako pošteno, zgadi ti se. Prestraši te. Razbijesni te. Jer shvatiš kakav je život. Kakvi su ljudi. Kakva je nepravda.
Ufff! Nepravda! Nju mrzim jako! Hah, mrzim ju, a baš se pitam da li ju i ja nekad drugima činim?! To je dobro pitanje. Jer vrlo često drugima činimo stvari koje nebismo htjeli da oni nama čine. Čemu?? Još jedna tipična ljudska glupost?? Hmm.. Da.
Ironija.
Život nam se samo podsmjehuje. Baš poput dobrog komičara od nas čini obične budale.
Mi smo samo blesavi likovi u vicu crnog humora. Glumci u neslanoj komediji!

| komentari (7) | print | # |

petak, 18.05.2007.

Meššško, hahahha

Evo, našla sam ja vremena za pisanje! Khmmm... Naime, zadnja 2 dana sam provela doma, u krevetu, ispod (DOSLOVNO) 5 debelih deka!! Eto, tako sam jučer cijeeeeelu večer skidala temperaturu koja se popela na praktički 40!! burninmad Grozno... Ali već danas mi je malo bolje, pa se nadam da ću u ponedjeljak već normalno ići u školu...

A kaj se tiče škole mad mad mad mad , već mi je NEOPISIVO dosta onih iskompleksiranih, nadrkanih, nabrijanih profesora!! Svi koji idu u tu školu će se apsolutno složit samnom! Svi misle kak je Sedma najbolja gimnazija u Hrvatskoj i okolici! HAAAAHHHHHHAAAAAAAAHAAAAHHHHHAAAHH!!!!!!

EVO, MORALA SAM STAVIT BISERE OD MEŠKA (za one koji neznaju on je profesor iz informatike i etike):

- moja kćer je izracunala točan broj atoma/molekula (ne sjećam se točno) u svemiru

- ja sam zapravo smislio microsoft, a bil gates me je pokrao rofl

-nedavno sam dobio ponudu za posao u nekoj zapadnoeuropskoj razvijenoj drzavi, ali ga nisam prihvatio jer sam prevažna osoba u našoj koli smijeh smijeh smijeh smijeh

- antikni pisci vrlo su važni

- Grčka je na dalekom istoku

- peloponeški ratovi

- retorička pitanja imaju odgovor

- KNJIŽEVNICI Mozart i Beethoven

- filozofi Karl i Marx

- ja ću osvojiti Irak jer imam moć

- šljokice su zaštita vojnicima

- ja sam bio ravnatelj ove škole, predavao sam sve predmete, bio sam pedagog

- kao kaznu postao je portir u školi, otad nije htio biti ravnatelj

- radio je u policijskoj akademiji

- svirao je s Rolling Stonesima

- Bill Gates ukrao mu je papire i ideju

- ja sam hrvatski Bill Gates

- napravio sam prvo računalo u Hrvatskoj

- red, green, blue [red, gren, blo]

- izmislio sam Windowse

- proveo sam struju kroz cijelu školu

- završio: FER, filozofski (etika, rel. znanosti, logika, filozofija, njemački), KBF, filozofski u Beču, internat u Londonu (zato tako dobro govori engl.), klasičnu gimnaziju

- preveo Bibliju s hebrejskog i izmislio program za to

- napisao knjigu o Linuxu

- Phil Collins dao mu je da pjeva s njim na koncertu

- [bed UND gud bojs]

- doktor znanosti, piše doktorat

- pisao rasporede za NBA i FIFA-u

- zna mnogo o dojenju

- vođa hrvatskog proljeća

- kosovske kontraobavještajne službe ukrale su mu dosje i otvorile ga

- istjerali su ga iz njegove biblioteke

- proučavao kvantnu fiziku

- zna kako se gradi novi dio Pekinga

- složio informatičku infrastrukturu Sabora

- čeka uozbiljenje klime

- radio u MIOC-u i predavao gotovo sve

- M: "Čovjek mi je objašnjavao i TO ZNAM!" U: "A što, profesore?" M: "Ne sjećam se..."

- projektirao je svjetiljke

- M: "Otkud si?" U: "Iz Dalmacije!" M: "Iz Opatije?"

- došao sam da uništim demone

- ja sam profesor iz Pariza

Ovo kad sam čitala baš me oraspoložilo, nadam se da će i vas! smijeh
Btw. ovo je dokaz da nam profesori (bar većina) nisu baš normalni! rofl

U principu, nemam vam kaj pametno za napisat, jer sam zatočena doma.. Niš posebno se ne događa... Sve po starom, nemam inspiracije, samo sam vam se htjela malo javit, tek toliko da znate da sam živa...

Nadam se da se brzo vidimo! Puse svima!!!!!! kiss

| komentari (12) | print | # |

ponedjeljak, 14.05.2007.

Be happy!

Eh... Život nije lagan... Zaključila sam to već odavno... A opet se nekako iznova ponadam da sam pogriješila, da nije tako. Da je život ispunjen samo srećom... I tako se iz dana u dan opet i opet i opet i opet razočaram.
Zakaj? Glupost? Naivnost? Ili možda jednostavno pretjerana nada?
Iskreno, ni sama više neznam...

Nije da sam u ovom momentu nešto nesretna, nego jednostavno.. Očekujem puno i dajem puno, a zauzvrat dobivam malo. A to prokleto frustrira!
Taj osjećaj da nakon gomile uloženog truda i potrošene energije dobiješ to famozno-NIŠTA!
I onda ja sebe priupitam: "Jel možda ja negdje griješim? Di je tu moj kiks???" I onda shvatim da se tu više niti ne radi o meni. Radi se o životnoj nepravdi i nezahvalnim ljudima. E to je bolno. Kada ti je netko nezahvalan.

Ali sa druge strane, mislim si: "Šta će ti netko tko te ne cijeni dovoljno kao osobu i tko ne cijeni tvoj trud?!"... To je istina. Takvi ti u životu netrebaju.
Al OPET te nešto kopka iznutra i kao da ti neda da dišeš. Kao da te nešto guši i tako malo po malo ubija. Neželiš da je tako. Ali nemaš drugog izbora. Jer ako nastaviš kao i prije gubiš svoje dostojanstvo. A ponajprije je važno cijeniti samoga sebe!!
I boriš se protiv toga šta te duboko u tebi guši. Trošiš puno psihičke energije na to. A psihička energija se ne obnavlja tako lako kao fizička. Kad si fizički umoran, samo se legneš i odspavaš par sati i opet je sve ok. Ali kada se radi o psihičkoj energiji, njen oporavak ne traje satima, već danima, mjesecima, a u najtežim slučajevima i-godinama!
Na kraju dana, neznam zašto uzalud trošim tu svoju energiju na gluposti??! Čemu? Kada neću time popraviti ovaj svijet!
I tako se u meni nakuplja gorčina i nezadovoljstvo. A i imam razloga biti sretna! Imam svoje ciljeve u životu. Zaista se trudim oko njih i to me nevjerojatno i predivno ispunjava!
Ali kada se susretnu u tebi sreća i gorčina, nezadovoljstvo, nastupi zbunjenost. A ona izaziva još više gorčine. I sve ide tako u nedogled.

Zato sam odlučila prekinuti i maknuti od sebe SVE što MENE čini nezadovoljnom!! I iskreno, niti malo me ne dira dal će sada netko onako debilno reč da sam umišljena i slično. Ja sam odlučila sebi biti važna i napokon se početi truditi više oko sebe nego oko drugih!
Naravno, i dalje ću se truditi oko drugih.
Ali tu privilegiju da u mom životu budu osobe za koje ću UVIJEK biti tu će imati samo neki.. I to jako rijetki! Oni za koje znam da su do sada uvijek bili uz mene kada mi je bilo najteže. Ali i tada kada sam bila najsretnija.

Uz tu odluku ja se nadam i očekujem da će u moj život doći toliko očekivani emocionalni mir. Svi koji su višak u mome životu više neće niti sudjelovati u njemu. Ostat će samo oni koji su to i zaslužili!

To je moja formula za sreću!

| komentari (5) | print | # |

utorak, 08.05.2007.

Novi post... Uspomene... Ljubav...

Eeeeevo ga! Kao što sam i obećala-novi post! Tolko ste me svi davili da ga napišem, moljakali me, etc...
Pa reko, evo da me pustite na miru... hehe Šalim se -NARAVNO!
Odlučila sam napisat post onda kada će se meni dat i kada ću imat inspiracije za to..

Od zadnjeg posta dogodilo se dosta toga... Ustvari... To ovisi... Kako kome... Po meni puno toga...

Nešto što me najviše.. Kako bih rekla.. Potreslo, ostavilo najveći dojam je mjesto... Prije tjedan i pol.. Mjesto na kojem sam bila nakon samo malo manje od godinu dana... Mjesto uspomena...
Nemogu opisati taj osjećaj kada sam nakon tolkog vremena došla tamo... Ma već sam i zaboravila sve te trenutke.. Prestala imalo razmišljati o njima... Ali kada sam došla tamo... Kao veliki val, sve se vratilo...
Samo... Možda sve i nebi tako intenzivno shvatila da to mjesto nije uništeno.. Nitko to nemože shvatiti osim onih koji su tamo bili...
To mjesto... Mogu ga nazvati i "hram mojih/naših uspomena"...
Nešto za nas sveto..

Nema ga više.. Razrušeno je.. Razoreno i zapaljeno.. Sada se osjećam kao da je i dio mene tako razoren... Kao da je dio sjećanja nepovratno nestao.... Možda jer je to bio fizički podsjetnik na ono što je bilo, pa prošlo.. Možda...
Žao mi je zbog toga... Potreslo me.. Makar i ne toliko u nekom prenegativnom smislu.. Jednostavo, sjetila sam se svih trenutaka, svih detalja i sitnica nakon nekog vremena...

U trenutku kada sam se vratila na mjesto uspomena... Gledala sam ga na poseban način.. Drugim očima.. Kao da sam gledala ljude koji su nekad tamo bili, a sada ih nema.. Kao da sam čula ljude kako pričaju i glazbu koja svira.. A ustvari nije se čulo ništa.. Sve je bilo tako prazno, a nisam navikla na to.. Sve je bilo tako tiho, kao nikada prije...
Možda je sve samo stvar navike... Možda...

Ali ja sam sretna... Tako sretna.. Jer znam da ono najbolje tek slijedi... Dolazi prilika za još ljepše i draže upomene.. Vrijednije toga da budu u mome sjećanju! Nisu ni ove bile loše... Ali znam da mogu biti još bolje!!
Tu je i prilika za to...
Svaki novi dan je prilika za ljepše trenutke! Problem je jedino taj što mi ljudi neznamo učiniti sebi svaki trenutak lijepim!! A to nije nemoguće!!!!! Znam da nije!

Učiniti trenutke lijepima nije lako, ali kada se čovjek nauči to činiti, znat će to do kraja svoga života! Neki to nauče prekasno, neki rano, a neki nikada.. Na samom sebi je da se potrudiš i pokušaš otkriti tu tajnu...

Anyway.. Svjesna sam toga da ta sjećanja neće vječno biti tu.. Izblijedjet će.. Ali možda je tako i bolje... Jer doći će novi trenuci za pamćenje.. Nove uspomene.. A ja tako volim lijepe trenutke... One koji se pamte.. Volim.. Volim.. Volim..

Eh... Shvatila sam nešto.. Ja mislim da ja ljubav volim više od nekih možda stvari ili osoba... Volim ljubav kao osjećaj! Jedini osjećaj koji je apsolutno nenedmašan i tako ispunjuje osobu...
Samo što.. Ljubav ne voli mene, heheheheh! cerek Ja osjećam platonsku ljubav prema ljubavi! haha Šalim se! smijeh
Nadajmo se da će se i to uskoro promijeniti... smijeh Ja bih bila sretna da se to desi! Da i mene ta Ljubav zavoli! cerek Kao i ja nju!

Tako blizu, a tako daleko... Ili ipak ne??! Hmm... We'll see... smijeh

I još nešto-za jednu moju prijateljicu! Ili više njih... Hmm.. rolleyes smijeh
Nevermind-pozitiva je lijek za sve! Ali i hrabrost! Ona će znat na šta mislim!!

Ljudi, nadam ste da ste hepi sa postom.. Pozz...

wave wave wave wave wave wave wave wave wave wave wave

| komentari (11) | print | # |

subota, 21.04.2007.

Jendostavno sam MORALA napisat ovaj post...

Makar sam rekla da neću napisat novi post dok ne skupim 50 komentara, morala sam prekršit svoju riječ. Nije mi drago zbog tog, ali eto. No to ne znači da isto to ne vrijedi za ovaj post! smijeh

Za one koji neznaju-ovaj petak smo bili na izletu u Opatiji! Bilo je ludo! yes Mislim da se većina nas stvarno zabavila. Svako je našao svoj način, a moj je bio električni bik! hahahaha smijeh smijeh smijeh
Da,da! I bome nisam bila loša! wink Jednom mi je falilo manje od 15 sekundi da zgrabim nagradu! rofl

I eto, dok se ja nikako nisam dala skinut sa električnog bika, drugi su to gledali, treći su se kupali, četvrti bili na kavi, peti jeli, šesti skakali, a neki bili sa svojim boljim polovicama!

E bila je to zezancija na kvadrat! Samo smijeh. Moram reč da niti jedan jedini trenutak nisam pomislila na nešto loše... Samo sam mislila na to kak da ne padnem s bika! LOL smijeh Šalim se,naravno! Igrao se i nogomet(ćak i ja smijeh )-Max me pokušavo naučit neke finte! LOL Onda odbojka sa nogometnom loptom-doma sam došla sa polomljenim noktima. blabla smijeh smijeh smijeh smijeh Eh... Šta je još bilo? Hmmm... Ma bilo je svega! Ko i uvijek-smijeh, neprestana zezancija, pjevanje, plesanje, divljanje, sprdanje, pokoja suza, slikanje... I tako...

Eto, da manje pišem, evo vam slika sa izleta! smijeh

ovo sam ja na biku smijeh

Luc na biku smijeh

Luc se igra kipa slobode,haha

Ja i Mony

moj razrednik-J.J,legenda

odlična mi je ova slika-Morana na trampolinu

žensko društvo iz razreda

Davor, Babić, ja, Tukša i Selem party

hmm... ovo je Babićeva ideja lud smijeh smijeh smijeh a legenda..

da...uložak na prozoru od busa smijeh posebno obratite pozornost na predivnu pozadinu-OVO MI JE NAJDRAŽA SLIKA smijeh smijeh

opet žensko društvo...u busu nut

kako smo zgooodni wink Babić&Selem

Dino jaše smijeh

najslađi par cerek Ana i Edi cerek

Balenka i Mony-koje poziranje naughty

Moja darling Tea i ja

ovo mi pjevamo lud smijeh

haha-OPET PJEVAMO party

Evo, fkt mi se više neda hostat.. Nadam se da ste zadovoljni sa ovim fotkama. Meni su zakon! smijeh Bit će još puno fotki, al to je to za sad. Kad će bit slijedeći post i fotke ovisi samo o vama. Ono šta sam za komentare napisala u prošlom postu, vrijedi i sad! Znači, ak očete post, ostavite 50 komentara-i ovaj put ću se stvarno držat tog. Jer izlet je bio izvanredna situacija! smijeh wink
Ugl, ak očete da pišem, ostavite te komentare kak god znate! smijeh

Ajde, ljubim cijeli svoj razred i još neke izvan njega... kiss
Pozdrav!

| komentari (50) | print | # |

četvrtak, 12.04.2007.

Plavuša sam... I sretna sam... =)

Evo da vam napišem neki postić... Mislim, nije da do sad nisam imala vremena, hehe! Nije mi se dalo! smijeh
Mislim, kaj bi se vama dalo? Ono, ležiš, odmaraš se, misli na paši i sad da se ideš dići i pisat post?? No way! cool
Ovo je vrijeme za moj odmor... Makar... Ni sama nisam sigurna kolko se ustvari odmaram, jer po cijele dane jurcam po gradu, pa onda doma, pa na trening, pa doma, pa navečer cuge po gradu... Mislim, nisu to neke obaveze, ali možda bi se više trebala doma izležavat i ljenčarit! headbang

Anyway, bilo je događaja koje bi vam mogla prepričati, ali... Hmm... Neću! smijeh smijeh smijeh smijeh
Reči ću samo da sam OPET plavuša! Ko što sam jednom izjavila kad sam bila brineta: "JA SAM TU DA SRUŠIM TEZU O TOM DA SE PLAVUŠE BOLJE ZABAVLJAJU, A KADA TO NAPRAVIM-VRAĆAM SE U PLAVUŠE DA JU POVTRDIM!"
I eto, srušila sam tezu smijeh a sada ju idem potvrditi, hehe!

Toliko o mojoj kosi... wink smijeh smijeh smijeh
Šta da vam još kažem? Mislim, neću previše... Ipak ovo čita dosta ljudi, haha! Evo, za sve zlobnike-grizite se do bola,jer ja sam opet sretna! Evo sad 3 puta kucam o drvo, jer jedva sam ovo dočekala!! Nadam se da će ovo potrajat (po mogućnosti beskrajno), a i da će imat razloga uopće trajat, jer sad ima! smijeh smijeh smijeh
E, da... Ja vam neću reč koji je to razlog, pa vi koji neznate-pogađajte! smijeh

Naravno-ja nebi bila ja da ne filozofiram pa eto... Čitajte dalje (kog zanima moje filozofiranje)... smijeh

Kad smo već kod sreće... Ljudi ju neznaju cijeniti. Stvarno. Dapače, ljudi sreću podcijenjuju-dok je ne izgube!
Ma i ovako općenito-zašto su ljudi tako, doslovno, glupa bića da uvijek shvate vrijednost nečega tek onda kada to isto izgube?! Bilo da se radi o sreći, ljubavi, nekoj osobi ili nečim četvrtim! Zašto se moramo uvijek učiti na greškama? Još često čujem izjave tipa: "Uči na tuđim greškama!"
Zvuči stvarno pametno, ali... Pogledajte oko sebe! Na kraju uvijek svi uče na SVOJIM greškama! I to nakon što ih ponove nekolko puta! Zašto? Jer su ljudi glupa bića!! Mislim, ja isto to pričam ko da je neka exkluzivna novost! LOL
Al ajde-nada umire zadnja-pa se ja i dalje nadam da će nam svima IQ već nekako, nekim čudom, sam od sebe narasti.
Pa ćemo onda:
1. Učiti na tuđim greškama i nikad ih više ne ponoviti!
2. Prestati potkopavati druge!
3. Još gore-prestati potkopavati sebe!!
4. Cijeniti prave stvari!
5. Ne biti površni!
6. Ne ratovati zbog nafte i sličnih sranja!
7. ITD.

Eh, da... Lako reći... Nema veze... Ja sam sretna, pa ću opet reč-NADA UMIRE ZADNJA!
A vi, dragi moji... Naučite se cijeniti... Sve oko sebe... Svi mi se to moramo naučiti! Budite mi pametni, dobri... Ne dajte se!

Sve vas puno pozdravljam, a samo neke ljubim! smijeh kiss

P.S.
Malo sam razočarana... Jer mi ne ostavljate baš komentare...
Vidim na counteru na vas je u 2 mjeseca stvarno puno posjetilo ovaj blog, i jaaaaaako mi je drago zbog toga! Ali ja bi da mi više komentirate posteve, jer me zanima i vaše mišljenje!
Sada očekujem BAREM 50 komentara! haha
Tek kada dobijem više od 50 komentara, pišem idući post! smijeh

Ajde, pozdrav!

| komentari (20) | print | # |

nedjelja, 08.04.2007.

Sretan Uskrs!

Evo, ovako čestitam Uskrs svima!
Ako slučajno nekom nisam osobno čestitala Uskrs, nemojte se ljutiti jer nisam to napravila namjerno! smijeh

ZATO SADA KAŽEM-SRETAN USKRS MOJOJ OBITELJI, SVIM MOJIM PRIJATELJIMA, POZNANICIMA, PA I NEPRIJATELJIMA! Sve najbolje svima koji su ikada bili uz mene i koji će to tek biti!

Sve vas volim i ljubim! wave wave wave wave wave wave wave wave wave wave wave wave wave

| komentari (4) | print | # |

utorak, 03.04.2007.

Krivi sustav vrijednosti današnjeg školstva

Evo mene! Napokon... Našla sam vremena za novi post! smijeh

Hmmm... Kaj da kažem? Nije lako al je dobro! wink Mislim, profači su udarili ubitačan tempo, ali hvala Bogu SUTRA JE ZADNJI DAN!!!!!!!! Olakšanje.
Ali ja fakat neznam kaj je tim profesorima!! Ko da se natječu ko će bit gori! burninmad Mislim-imaju totalno kriv sustav vrijednosti!
Oni se smatraju dobrim profesorom ako im učenici imaju loše ocjene-onda su kao strogi i dobro je da učenici padaju taj predmet. To kao znači da je profesor "kvalitetan"... Ali ako učenici imaju dobre ocjene-to je katastrofa. Taj profesor nije dobar-U HRVATSKOJ!!

Jer "ako ćemo iskreno" (kako bi jedna osoba rekla, SARA će znati o kom pričam smijeh lud smijeh ) samo u Hrvatskoj je takav sustav vrijednosti u školstvu da je kakti "bolji" onaj profesor koji daje lošije ocjene-iz sedme uzimimo za primjer Filkovićku, Radulovićku il možda Zolićku!
Pa zar nije logičnije da je profesor bolji ak mu učenici imaju bolje ocjene? Naravno ne mislim sad na poklonjene ocjene, nego na prosječnog profesora koji dobro predaje.
Ali NE, u Hrvatskoj se mora igrat hrvatski, tj. balkanski!! Jer nismo niš više nego tipični balkanci! Nije ni čudo da nas ne puste u Europu!! LOL smijeh smijeh

Ma dobro, neda mi se sad o politici. Iskreno-preumorna sam za te teme. Samo, ono, htjela sam reč kolko me nerviraju ti profesori. Zakaj ne mogu uspostavit normalan odnos sa nama?! I da-UKINULI SU ODGOVARANJE PO DOGOVORU!! No comments! Taman kad sam ga ja trebala dobit! Nisu pri sebi! Kaj misle da je nama škola jedina obaveza, jedina preokupacija u životu?? E pa dragi profesori znajte da NIJE!
Al ne sorry, ipak se oni natječu ko će podijelit gore ocjene! headbang
Dobro im je krenulo-jer iz latinkog je više od pola razreda dobilo jedinice. Mislim, glupo mi je sad pisat post o latinskom, ali jednostavno sam morala komentirat taj test! Koji je to smijeh bio kad smo ga pisali!! smijeh Ja sam se plakala!!(od smijeha) smijeh smijeh
Nitko nije niš znao! Užas!

Ali dosta i o tom. U svakom slučaju, moram reč da mi je sve teže i teže izdržat u toj školi... Svaka čast ljudima iz škole!! DA SAM BOLJE I TRAŽILA NE BI IH NAŠLA!! Ljudi, najbolji ste!! I imam naj razred! smijeh
Ali, ti profesori... I još ukinu odgovaranje po dogovoru! Neznam... Već lagano gubim živce... A ionako nisam osoba od strpljenja. Nisam sigurna dal ću to htjet izdržat. Bez obzira na društvo s kojim sam prezadovoljna!

Samo se mogu nadat da će se profesori unormalit(a mogli bi i mi malo,hehe) i da će napokon Hrvatska prerast taj balkanski nivo. Ali pod uvjetom da ne odemo u EU! haha smijeh

Ništa, ljudi ljubim vas, drž'te se! I prerastimo svi mi mladi balkanizam! hahahah smijeh wink smijeh Da olakšamo mlađim generacijama školovanje! smijeh
Pozdrav! wave

| komentari (6) | print | # |

subota, 31.03.2007.

Post na brzaka=)

Ej ljudi, javljam vam se na brzinu, jer stvarno nemam vremena za pisanje posteva. Život ide, dani prolaze, a sati su jednostavno prekratki...
Tako ni sada nemam vemena pisati, jer idem na put. "Pravi" post ću vam napisat sutra, kad se vratim, i stavit ću neke slikice.
I da-mislim da ću vam imat o čemu pisat jer me nije bilo na blogu već tjedan i pol...
A i sutra je jednoj meni dragoj osobi rođendan!=) Pa ćemo i to morat malo "komentirat"!!;) hehe
Eto, to bi bilo to za sada! Sutra ću "malo" opširnije napist post!
Ovo je bilo samo da vas sve pozdravim i pošaljem vam velike, velike puse!! Moje cure-volim vas!! wave Vidimo se...

| komentari (8) | print | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Naj blogovi...

CHAT